Sindrom visokog maka (TPS-The tall-poppy syndrome) je obrazac ponašanja prema kojem ljudi koji se ističu u nekom pogledu bivaju smanjeni na veličinu od strane onih oko njih.

Ljudima je često neugodno sa onima koji se ističu i stoga ih zapravo nastoje staviti na njihovo mjesto.

Logika ovog naziva je "rezanje cvijeća koje raste više od ostalih."

Na drugim jezicima ovaj sindrom se naziva i "sindrom visoke izloženosti".

Kako u prodaji, tako i u bilo kom drugom segmentu života i posla, ovaj sindrom nam pokazuje da kada se ljudi isuviše izdvajaju u bilo kom području, mogu nesvjesno i nehotice stvoriti mržnju kod drugih.

Ta mržnja se ne može nazvati samo zavišću, jer često prerasta u patološki sindrom.

To ima veze sa činjenicom da uspjeh drugih čini da lična ograničenja i nedostaci postaju vidljiviji i istaknutiji.

Mi, ljudska bića imamo mnogo velikih protivrečnosti.

Jedna od njih je naša poteškoća da iskrenoj cijenimo vrline drugih, a da se pritom ne osjećamo ugroženo.

Ili da nam zaista ne smetaju. Nije to baš zavist. To je ono što se naziva sindrom visokog maka.

Zašto se to radi u kompanijama, životu?

Zato da se ostali ne bi izgubili ili osjećali loše prilikom upoređivanja, piše Built4u.

Jeste li čuli za sindrom viskokog maka?

Ne samo da ponašanje sindroma visokog maka seže u davna vremena, već se pojavljuje i u kulturama širom svijeta. Japanski izraz, "ekser koji strši gore biva zabijen dole" odnosi se na nešto slično.

Fenomen se ponekad opisuje i kao "mentalitet rakova u kanti", koji se odnosi na ponašanje rakova u kanti: poklopac nije potreban jer ako se jedan približi bijegu, drugi će ga rakovi povući natrag u kantu.

Sindrom visokog maka nastaje kada uspjeh neke osobe uzrokuje napade, zamjere ili kritike. Smanjivanje ljudi obezvređuje nečija dostignuća sugerirajući da nisu zaslužili pažnju. I to ih može obeshrabriti od težnje ka budućim dostignućima koja bi privukla dalju pažnju na sebe.

Izvještaj iz 2018. koji istražuje stepen sindroma visokog maka na kanadskim radnim mjestima otkrio je da skoro 9 od 10 ispitanih (uglavnom žena) smatra da su njihova postignuća narušena na radnom mjestu. Skoro isto toliko je prijavilo da su izostavljeni, ignorisani ili ućutkani nakon uspjeha.

Žene i muškarci su podjednako skloni da se uključe u ponašanje, i kao saradnici i kao supervizori. Otprilike polovina ispitanika izjavila je da su čak i njihovi prijatelji učestvovali u njihovoj sječi. Jedan od 10 je priznao da su to učinili drugima.

Ipak, upitate li ljude raduje li ih pomisao na to da su u nečemu ostvareni, uspješni, najbolji, većina će vrlo vjerojatno odgovoriti potvrdno.

Unatoč tome što svako od nas bar naizgled teži ka zavidnim postignućima nije rijetkost da nas upravo ta postignuća učine predmetom ogovaranja, omalovažavanja, a ponekad i metom otvorene sabotaže.

To može ostaviti prilično gorak okus te nas spriječiti u tome da se uopće odvažimo istaknuti u nečemu.

Australci su tom društvenom fenomenu nadjenuli naziv "sindrom visokog maka" zbog prakse podrezivanja cvijeća na istu veličinu kako bi se postigao dojam urednosti, a njegovo nas postojanje navodi na to da se zapitamo cijenimo li zaista inovativne i nadprosječne ljude onoliko koliko tvrdimo.

Sindrom visokog maka zamjećuje se već u dječjoj dobi – lako je prisjetiti se one jedne osobe iz razreda koja je uvijek ostvarivala besprijekoran rezultat. Strani jezik savladavala je poput materinjeg, matematičke zadatke rješavala bez greške, likovni radovi izgledali su kao da ih je stvarao sam Caravaggio, a ostali… ostali nisu bili pretjerano oduševljeni prisustvom tog wunderkinda.

Ako se ne možete sjetiti tog razrednog kolege, postoji velika šansa da se radilo o vama te se možda u tome krije objašnjenje za manjak poziva na rođendanske proslave, piše Mood.hr.

O čemu je zapravo riječ?

Lako je razumjeti kako se sindrom visokog maka može pojaviti u okruženju strukturiranom kao "igra sa nultom sumom" - gdje dobitak jedne osobe znači da drugi rade slabije.

Takve kulture prirodno stvaraju poticaj da se netko smanji iz vlastitog interesa. Ovi sistemi imaju za cilj podizanje nivoa postignuća grupe kroz takmičenje. Međutim, sindrom visokog maka zapravo može smanjiti ukupna postignuća stvaranjem toksičnog radnog okruženja koje ometa produktivnost.

Sindrom visokog maka javlja se iu drugim kontekstima, uključujući porodice. Najčešće nastaje kada počinitelj osjeti skup negativnih emocija, uključujući sljedeće:

Zavist: Prema psihijatru Neelu Burtonu, zavist nije samo želja za nečim što druga osoba ima, poput vještine, imovine ili postignuća. Zavist je usmjerena prema ljudima s kojima se poredimo, bez obzira na to da li smo im u konkurenciji ili ne. Ljudi često pokušavaju da sakriju zavist jer je povezana sa osećajem srama, izražavajući se indirektno kao kritika, gaslighting ili sabotaža.

Nisko samopoštovanje: Vidjeti da neko drugi uspeva može izazvati osjećaj inferiornosti ako osoba vjeruje da nije sposobna za isto dostignuće.

(S druge strane, osoba sa zdravim samopoštovanjem može umjesto toga pokušati oponašati osobu koja ima ono što želi, kako bi to mogla dobiti za sebe.) Umjesto da gleda na svoje probleme sa samopoštovanjem, oni kanališu one neugodne ili bolna osjećanja u obezvređivanje nekog drugog.

Ogorčenost: Ogorčenost se razvija kada se bolne emocije ne rješavaju efikasno, a krivica za ta loša osjećanja se prebacuje na nekog drugog. Ogorčenost može izazvati ponavljajuće negativne misli, poznate kao ruminacija, koje troše mnogo mentalne energije bez pomoći u rješavanju uočenog problema.

Strah: Osoba sa istorijom traume može se lako pokrenuti na nesvjesno odbrambeno ponašanje. Bez obzira da li je strah razuman ili ne, njegov psihološki efekat je stvaran. To pojedincu otežava pristup dijelu mozga koji je odgovoran za kooperativnu društvenu interakciju.

Dobijanje priznanja za vaša dostignuća trebalo bi da bude razlog za slavlje. Pa zašto se ponekad čini da su vas vaši uspjesi učinili metom kritika, ogovaranja ili čiste sabotaže?

Možda doživljavate društveni fenomen poznat kao "sindrom visokog maka". Mladi odrasli su posebno osjetljivi na sindrom visokog maka.

Konkurencija za ocjene i nagrade na fakultetu, ili za unapređenja u ranoj fazi njihove karijere, može katalizirati ponašanje sindroma visokog maka. A budući da mladi još uvijek grade svoje samopouzdanje i kompetenciju, vjerojatnije je da će se boriti s osjećajem nesigurnosti ili zavisti.

Razumijevanje emocija koje motiviraju ljude koji ponižavaju druge može vam pomoći da preduzmete korake da zaštitite svoje mentalno zdravlje od ljudi koji kritiziraju druge.

Kada nadprosječni pojedinci ugrožavaju nečiji autoritet

O sindromu visokog maka pisao je još Herodot. U njegovoj prispodobi kao motiv je uzeto žito, a ne mak, no poanta je bila ista, a priča ide otprilike ovako – tiranin je poslao glasnika da zatraži savjet o tome kako zadržati kontrolu nad carstvom. Savjetnik je u tišini šetao među žitnim poljima, a svaki put kada bi naišao na stabljiku koja je bila viša od ostalih, odrezao bi je.

Kada se glasnik vratio, ispričao je caru o neobičnom ponašanju savjetnika, no car je odmah shvatio poruku – potrebno je eliminirati svakoga tko se uzdigne iznad drugih; na taj način neće biti onih koji bi mogli dovesti u pitanje njegovu moć i autoritet.

Na gotovo identičnu praksu vrlo često nailazimo u današnje vrijeme, a u svijetu politike zaista nije rijetkost da se pojedince koji otvoreno propituju vladajuću strukturu na sve dostupne načine pokušava diskreditirati. Međutim, sindrom visokog maka nije svojstven samo javnoj sferi te vrlo često svjedočimo takvom ponašanju i kada su posrijedi osobni odnosi.

Mlade odrasle osobe najizloženije su spomenutom sindromu iz razloga što se nalaze u vrlo delikatnoj životnoj dobi – s jedne strane i dalje ih drži određeni stupanj mladenačkoj idealizma, no s druge su zagazili u nemilosrdan svijet odraslih u kojemu se žele istaknuti i dokazati kako zaslužuju biti shvaćeni ozbiljno.

Rivalstvo i strah od gubitka smjera

To nerijetko dovodi do rivaliteta, a u pozadini se najčešće krije velika nesigurnost i manjak samopouzdanja te se na one koji uspijevaju održati korak s novim životnim zadacima učestalo gleda s dozom zavisti i straha. Bilo bi jednostavnije kada takvih pojedinaca ne bi bilo, tada ne bi bilo očito koliko ostatak populacije kaska.

No u takvim situacijama ne bi bilo loše prisjetiti se kako svakoga od nas krasi vlastita razvojna putanja te je apsolutno nerealno očekivati da ćemo u svakoj životnoj dobi na svakom životnom polju biti nemjerljivo uspješni.

Ljudski je, te posve prirodno, s vremena na vrijeme izgubiti smjer, a oni koji su ga u tom konkretnom području uspješno zadržali trebali bi nam poslužiti kao inspiracija, a ne izvor straha.

Također, ukoliko ste baš vi taj "visoki mak" kojeg uporno pokušavaju sasjeći, zapamtite da problem nije u vama. Budući da sindrom visokog maka nastaje kao posljedica dubokih osjećaja nedovoljnosti, potrudite se imati suosjećanja prema takvim osobama te shvatiti da je u pozadini naizgled neprijateljskog ponašanja zapravo nesigurnost.

Međutim, imati određenu dozu empatije nipošto ne znači dopuštati drugima da se prema vama odnose s krajnjim nepoštovanjem, stoga ukoliko zamijetite da se situacija nikako ne popravlja pokušajte se odmaknuti od takvih ljudi kako biste sačuvali vlastiti mir. Također, ne odustajte od onoga u čemu ste zaista dobri i ne dopustite da vas negativni komentari odvrate od vaših ciljeva.

Osobe koje vas podržavaju

Talenti koje imate s razlogom su vaši te su ovdje kako biste ih razvijali i pri tome bili ponosni na sebe. To što se zbog određenih vještina izdvajate iz mase nije razlog za sram već za slavlje. Uostalom, uvijek će postojati i ona druga skupina ljudi – topla, ohrabrujuća grupa koja navija za vas i ponosi se svakim vašim uspjehom.

Umjesto da se koncentrirate na one koji vam crpe energiju, fokus prebacite na osobe koje vas podržavaju. Konačno, prihvatite da su određene stvari u životu izvan vaše kontrole.

Način na koji drugi reagiraju ili percipiraju vas i vaša postignuća dominantno je odraz njihova načina razmišljanja, a to je nešto na što ćete prilično teško utjecati. Ne postoji osoba koja se svidjela baš svima s kojima je stupila u kontakt, a koliko god u nekim stvarima bili iznimni, u ovom slučaju ni vi nećete biti iznimka.

Za slučaj da svi prethodno izneseni savjeti zakažu, ostaje vam još jedna vrlo pamtljiva rečenica – ako sjajim prejako, neka stave sunčane naočale, piše Mood.hr.

Šta možete učiniti ako mislite da ste žrtva sindroma visokog maka?

Prije svega, shvatite da se ne radi o vama. Niste odgovorni za ublažavanje nečijeg bola – samo oni to mogu učiniti.

Ali možete se brinuti o sebi na sljedeće načine:

Fokusirajte se na svoje unutrašnje razloge da date sve od sebe: Provjerite sami – osjećate li se ponosnim na svoje postignuće?

Dajte sebi istu podršku i ohrabrenje kao i dobrom prijatelju. Vodite računa da ne stavljate previše naglaska na vanjske glasove odobravanja.

Postavite i držite dobre granice za sebe: Shvatite svoje potrebe i znajte svoja ograničenja. Jasno ih komunicirajte i provodite ih. Ne očekujte da drugi poštuju vaše granice ako to ne činite sami.

Okrenite se prema ljudima i aktivnostima koje pružaju podršku i daju energiju: Obratite pažnju na svoja osećanja. Kada primijetite da se osjećate uzbuđeno ili iscrpljeno, potražite ljude i aktivnosti zbog kojih se osjećate punije života. Imajte na umu da ovo nije isto što i otupljivanje neugodnih osjećaja upotrebom supstanci ili vraćanje na ljude putem tračeva.

Znajte s kim možete razgovarati za osjećaj perspektive: Konsultujte se sa ljudima kojima verujete kako ne biste izgubili perspektivu. Izbjegavajte da vas zahvate negativno razmišljanje i iskrivljene verzije stvarnosti.

Istražite opcije za pronalaženje okruženja sa više podrške:Ako se čini da je malo vjerovatno da će se vaš položaj poboljšati, nemojte se ustručavati istražiti druge mogućnosti. Možete se osvrnuti na ovu epizodu sa zahvalnošću ako vas ona na kraju odvede u situaciju koja nudi veću sreću.

Potražite stručnu pomoć: Ako ste bili žrtva sindroma visokog maka, zdravstveni radnik može vas uputiti da istražite prepreke, naučite vještine za samospoznaju i brigu o sebi i napravite promjene koje su vam potrebne da biste bili ispunjeni i sretni, navodi istraživanje Newport instituta.

"Prokletstvo" dostignuća

Znate li šta je sindrom visokog maka i zašto su oni natprosječni ne tako omiljeni?

Komentari (0)